|
Autor Vladimir Vazdar
|
|
Četvrtak, 14 Prosinac 2006 |
Već godinu dana s nestrpljenjem iščekujemo odluku nadležnih o prihvaćanju ili odbijanju projekta koji bi biciklističkom stazom povezao predjele u Osječko- baranjskoj županiji s onima u susjednoj županiji Baranja u Madžarskoj. U srijedu je taj projekt predstavljen zainteresiranim Belišćanima, a i na tom skupu rasprava je pokazala da postoji ogroman raskorak između želja i planova i mogućnosti njihova ostvarenja.
Kako je izneseno u raspravi, za nekih četrdesetak kilometara «naše dionice» cijele mreže biciklističkih staza koje bi povezivale predjele oko Drave trebalo bi utrošiti oko 2 milijuna kuna, što za planiranje što za izgradnju i označavanje smjerova kojima bi zaljubljenike u kotače i pedale dovodile u atraktivan krajolik bogat šumama, livadama, rukavcima i kanalima uz prekrasnu rijeku.
Dakako da je projekat biciklističke staze koji se namjerava financirati jednim od pretpristupnih fondova Europske zajednice od iznimnog značenja za ukupan gospodarski razvoj. Gotovo povijesnog. Naime, ljude ovoga podneblja taj projekat iz kulture poljodjelstva ili industrije uvodi u kulturu pružanja usluga.
Nažalost, dosadašnja iskustva s razvojem kontinentalnog turizma su ograničena. Tek su neke sredine na kvalitetan način učinile prve korake u tom izuzetno izglednom poslu. Izuzmemo li Zagreb kao metropolu koja turizam razvija na koncentriranosti sadržaja, čini mi se da je tek Varaždin učinio značajnije napore u tom smjeru, a ostali krajevi s poprilično zakašnjenja kaskaju i nastoje se snaći kako mogu i umiju. Pokazuje se nažalost, da je ograničavajući faktor novac i nedostatak poduzetničkog duha. Ideja ima. Čak i na tom skupu spomenuto je nekoliko ideja koje su neki drugi već formulirali ranije, međutim, sve je na tome i ostalo. Sve one priče o adrenalinskom turizmu ostale su samo priče, jer, govore oni od kojih se očekivalo nešto više od ideje, vrijeme nije bilo naklonjeno ostvarenju. Ma naravno da će u predjelima uz Dravu komaraca i blata biti u izobilju, ali takav se turizam niti ne razvija za one koji se groze plikova od uboda komaraca na koži. Sasvim je realno planirati rafting ture niz Dravu, organiziranje dolaska turističkih grupa iz Harkanja u Belišća i Valpovo na jednodnevne izlete, a biciklistička bi staza trebala biti katalizator promjene u načinu razmišljanja i razvijanju poduzetničkog duha. Pri tome se treba osloniti na obiteljska gospodarstva koja bi u selima uz Dravu omogućila prijatan boravak izletnicima, jeftin smještaj, mogućnost kupovanja hrane pripremljene u seoskom domaćinstvu, po uzoru na brdska domaćinstva Austrije u kojima su izletnici dobro došli u svako doba dana. Zaboravimo velike hotele, bazene i druge skupe sadržaje. Valpovština u dijelu koji je vezan uz Dravu ima dosta zanimljivih sadržaja za bogat program boravka izletnika. Bitno bi bilo da to kao svoju mogućnost prepoznaju mladi ljudi koji bi uredili pokoju izvornu slavonsku kuću, kojih još ima po selima, koji bi u predjelima, gdje je to moguće, izgradili lovačke ili ribičke kuće koje bi se prilagodile potrebama izletnika i pružajući im usluge osigurale solidan život obiteljima. U tom poslu bi svakako trebali podršku gradova i općina koji i im trebali osigurati pomoć u definiranju poduzetničkih planova i ishođenje potrebnih dozvola, ali i nadležnih državnih ministarstava koja bi osigurala kreditne linije koje bi podrazumijevale dovoljno duge rokove otplate, jer naravno da za povijesna preusmjerenja treba i nešto više vremena za prilagodbu. Stoga bi o potrebi izgradnje biciklističkih staza koje bi povezivalo predjele uz Dravu trebalo razmisliti i bez obzira na to hoće li ih prihvatiti u pretpristupnom fondu Europske zajednice, jer dva milijuna kuna razmjerno su malena ulaganja za stvaranja povijesne šanse za razvoj turizma kao gospodarske grane golemih potencijala.
|