Je li vam lako biti i ostati motiviranima? Mnogi voditelji timova suočavaju se s poteškoćama u nastojanju motiviranja podređenih na veću produktivnost. Ukoliko ste samo uposlenik, sigurno nalazite da zbog mnoštva unutarnjih i vanjskih razloga nije lako održati visok stupanj motivacije. Ponekad se čini da samo sila, represija i prijetnja (o, kako zvuči poznato) mogu ljude natjerati na veću učinkovitost i katkad su to glavni menadžerski „alati“ današnjice. Međutim, ne mora tako stvarno i biti. Potrebno je malo se educirati i potom primijeniti naučeno.
Promatrajući ljudsku
psihologiju dolazimo do zaključka da svatko ljudsko biće teži ugodi, a
bježi od nelagode i boli. Pri pokušaju motivacije druge osobe mi je
nastojimo pokrenuti u pravcu koji nama odgovara. Pri tome je važan način
na koji to činimo, jer tako stvaramo okruženje u kojemu se postižu
određeni učinci. Ukoliko željenog učinka nema, to je signal za promjenu
pristupa i metodologije. Pazimo da metode koje koristimo budu učinkovite
i ispravne. Najbolji pokazatelj metode je njena djelotvornost, a
vještina motivacije otkriva kvalitete uspješnog organizatora posla. Da
bismo nekoga motivirali, potrebno je osmisliti sustav nagrađivanja, ali
trebamo znati i odrediti kada će nagrađivanje biti ispravna motivacijska
sila.
Kada želimo nekoga usmjeriti ka postizanju određenog cilja kojeg smo mu
zadali, imajmo na umu da je uvijek potrebno uzeti u obzir egocentričnost
ljudske prirode. Naš suradnik, kao i mi sami u njegovoj situaciji, će
se pitati koja je korist za njega u cijeloj toj priči. Ako znamo naći
načina da zadovoljimo potrebe te osobe, bolje ćemo je moći motivirati.
Gledajući hijerarhiju ljudskih potreba, možemo ih smjestiti u nekoliko
glavnih grupa. Temeljna ljudska potreba je ona za elementarnim stvarima
poput hrane, vode, skloništa, seksa, slijedi potreba za sigurnošću,
društvenim prihvaćanjem, te potreba za samopoštovanjem. Zadnja u nizu je
potreba samoostvarenja. U najvećem broju slučajeva, ljudi potrebe
zadovoljavaju upravo hijerarhijskim nizom kako je i navedeno, iz čega
proizlazi zaključak da tek nakon što ljudsko biće zadovolji najniže
potrebe može krenuti na zadovoljavanje onih viših.
Upravo ispravna motivacija i nagrađivanje zadovoljavaju više ljudske
potrebe. Tim više, kada je izvor motivacije vanjski (naš šef, voditelj,
direktor) potrebno je motivaciju „podebljati“ nagradom, povišicom,
pohvalom, promaknućem. Ponekad je, nažalost, potrebno okrenuti batinu i
uputiti kritiku, kazniti ili ukoriti. Ono što je zajedničko objema
metodama je da one imaju ograničen rok djelovanja i potrebno ih je
obnavljati.
Obzirom na navedeno, najdjelotvornija motivacija je ona koja dolazi
iznutra. Pod njom se razumijeva odgovornost, sloboda u radu i
djelovanju, mogućnosti poslovnog i osobnog razvoja, interesantan posao,
izazov i slično. Ova je vrsta motivacije dugotrajnija po svom učinku.
Podizanje stupnja motivacije ostvarujemo međusobnim uvažavanjem s
podređenima i sustavnim dokazivanjem vlastite osposobljenosti. Potrebno
je omogućiti da svatko zna koja mu je uloga u timu i koja su mu
zaduženja. Vođenje ljudi motiviranjem znači da nadređeni prate rad
svojih podređenih kolega i u skladu s tim, nastoje poštujući načela
integriteta i poštenja nagraditi odnosno kazniti i usmjeriti kolege kada
je to potrebno. Poštujte svoje suradnike i potičite njihovu kreativnost
i inicijativu. Njegujte kulturu prihvaćanja odgovornosti za greške
umjesto osuđujućih stavova. Na godišnjoj razini analizirajte rad
suradnika i nagradite ih prema zaslugama. U svakom slučaju je potrebno
pratiti, vrednovati i nagrađivati iznimne rezultate. Ako ste u
mogućnosti, unaprijedite one koji to zaslužuju, omogućite dodatnu
edukaciju manje iskusnima i uvažavajte različitost mišljenja svih
članova tima, neovisno o njihovom radnom iskustvu. To će vas učiniti
istinskim motivatorom. Nastojte ne biti mjerilo samima sebi i uzimajte u
obzir opće različitosti svakog pojedinca.
No, što ako radite u okruženju koje ne daje nikakav motivacijski
stimulans i osjećate se zasićeno, bezvoljno i demotivirano? Bez obzira
jeste li u poziciji nadređenog ili podređenog, prvo pokušajte sagledati
sve dobre strane svog posla i koristiti unutarnju motivaciju. Ne
očekujte „vanjski podražaj“. Kada pokušate to i uvidite da vas
okruženje u kojem radite i dalje nesnosno guši, možda je vrijeme da
razmislite o traženju drugog radnog mjesta. To ćete, naravno, učiniti
postupno, razumno i bez naglih odluka. A dok to i ne ostvarite, držite
se one dobre stare ishabane uzrečice: „Budi sretan da radiš i dobiješ
redovnu plaću.“ Neće vas baš motivirati na vrhunska postignuća, ali će
vam bar pomoći da izdržite period tranzicije na bolje i sretnije mjesto!
|
Crtice 
