Kao posljedica ubrzanog razvoja tehnologija i eksplozivnog širenja granica znanja trebamo se osposobljavati za niz novih vještina i znanja koja nismo do sada učili. To je najčešće potreba posla ili naša osobna želja za daljnjim usavršavanjem. Jedan od najčešćih oblika za stjecanje novih znanja su radionice.
Je li vam poznat ovaj scenarij? -Kada saznamo za neku novu radionicu, oduševljeni smo sa situacijom u kojoj ćemo ovladati novim znanjima i tako biti još uspješniji u karijeri. -Radionice nas najčešće oduševe i motivacija nam poraste do nevjerojatnih granica. -Kada završimo s radionicama uzbuđeno i važno pričamo kako to može imati strateške i nevjerojatne pozitivne posljedice za daljnji razvoj u našem okruženju. -U mislima stvaramo nevjerojatan scenarij kojom ćemo promijeniti sebe, svoje bližnje i zajednicu.
I što se dalje događa?
U pravilu gotovo ništa! Jednostavno nema nastavka aktivnosti koja je započeta na radionicama.
Proporcionalno s vremenom pada zanos i intenzitet priče o mogućnostima i u brzo je sve po starom. Jedina je promjena da mi sada znamo da možemo bolje, ali jednostavno nemamo vremena za to i radimo po starom: neučinkovito, skupno i sporo. Moguća rješenja:
Treneri: organizirati radionice na drugi način (osigurati nastavak aktivnosti i poslije radionica – motivirati sudionike radionica da sustavnim osnaživanjem u potpunosti prihvate nove navike).
Sudionici radionica: Analizirati učinak s prethodnih radionica i zauzeti stav: Na radionicu idem ako si čvrsto obećam da ću nova znanja i primijeniti u praksi.
Savjet:
Ne idite na radionice ako stvarno ne mislite primijeniti nova znanja i vještine s kojima ste upoznati na radionicama.
Imate li vi drugačija iskustva i promišljanja?
Za
ambiciozne i onima
koji žele uspješnu osobnu i poslovnu karijeru:
informacije o Modelu univerzalne izvrsnosti - MUI (klik).
Točno ! Nemojte ići na radionice ako ne mislite stvarati. Znanje je stvaranje (fabricatio), a ne samo brbljanje (meditacio) i tulumarenje (actio ), kako bi ste ubrali neku pinku.
