Valpovački godišnjak, Valpovo 28.06.2001.

BISERI U VEGETACIJI  VALPOVŠTINE

Zdravko Pavlović, dipl. ing. biologije

Naš zavičaj, geografski sustav, u kojem svakodnevno živimo i radimo, složenije kompleks različitih prirodnih i kulturnih elemenata i procesa od koji sam za ovu prigodu izabrao lijepo razvijene biljne zajednice određenog tipa prisutne na određenim područjima u određeno vrijeme -»Bisere u vegetaciji Valpovštine«.

U tome mi je svojim i rezultatima suradnika pomogao Đuro Rauš (1985) objašnjavajući vegetaciju šuma, travnjaka, močvara, korova i ruderalnih površina Slavonije i Baranje.

Na tom geografskom području vegetaciju su među prvima istraživali Kerner (1863), Godre (1872), Kozarac /1886), Beck-Mannagetta (1901), Adamović (1909), te Hirc (1919), a kasnije nezaobilazni Horvat (1938, 1950) i Horvatić (1931, 1950), te Glavač, Jovanović, Rauš, Kalinić, Šegulja, Topić, Klepac, Dekanić, Ilijanić i Skender.

Vegetacija u sjeveroistočnoj Hrvatskoj razvija se u određenim uvjetima tijekom prošlosti do današnjih dana. U pogledu reljefa taj prostor je dio Panonske nizine, dna nekadašnjeg mora, kompleksa starog gorja oko Požeške kotline, đakovačko-vinkovačkog i vukovarsko prapornog ravnjaka s erdutsko-aljmaškim brdom, nasute aluvijalne ravnice Podunavlja s Banskom kosom, Podravine i Posavine. Hidrološki, to je dio kompleksa vodotoka Sava, Drava, Dunav , Karašica, Vučica, Vuka, Bosut, Spačva, Orljava... s relativno malenim padom, sporim tokom i zavojima (meandrima). Godišnja količina oborina nema veći utjecaj na vodostaj; veće značenje ima pritjecanje voda iz planinskog područja oko Panonske nizine. U proljeće otapanje snijega povećava nivo vodostaja, u kasno proljeće vodostaj je najviši, a ljeti i zimi vrlo nizak. Vrše se melioracije od druge polovine 20. stoljeća. Klima ima jek kontinentalni karakter izložen prodorima hladnog zraka, ekstremna kolebanja temperature s najčešćim sjeverozapadnim i jugoistočnim vjetrovima, velikom relativnom vlagom zraka i povremenim snježnim pokrivačem. To je umjerena kontinentalna klima s posebnim mikro-klimatskim obilježjima koja su nepovoljna za pridolazak i uspijevanje šuma. Tla su mramorirani pseudogleji, lessive pseudogleji, lessive, lesivirana smeđa tla, smeđa tla, hidrogene crnice, vlažne crnice i vlažnosmeđa tla.

Geografski prostor sjeveroistočne Hrvatske u pretpovijesti bio je gusta prašuma s velikim sisavcima (tur , jeleni, srne, divlje svinje, vukovi, kune, tvorovi, dabrovi; potoci i rijeke s ribama, vidrama, pticama močvaricama). Životni uvjeti bili su povoljni, pa je čovjek dosta rano zašao u međurječje. Za Turaka (15.st.) bila je rijetka naseljenost; šuma se gotovo dva stoljeća razvijala bez značajnijeg čovjekovog utjecaja; poljoprivrednog zemljišta bilo je i previše, pa na krčenje šuma nitko nije ni mislio. U 18. stoljeću razvijene su približno jednorodne prašume slavonskog hrastika. Nakon odlaska Turaka narod se vraća, šume se iskorištavaju za izradu građe (posebno starija stabla) grade se kuće, razvijaju sela, »čardaci«, ograde oko polja, otvorena ognjišta koja se u velikom broju kuća uopće nisu gasila; čovjek hrani i uzgaja i ostalu stoku u šumi. Slavonac je zbog carskih i svojih potreba posjekao sve što je bilo mlađe, a ostali su samo orijaši (samo u pristupačnim naseljima bližim šumama), hrastici 150 -350 godina starosti. Šumovitost se do danas naglo smanjuje (70 -30%). Šire se livade, pašnjaci i oranice. Većina livada i pašnjaka kasnije je pretvorena u oranice. Prava je rijetkost pronaći neku veću travnjačku površinu. Brojne su melioracije, nestaju velike močvare s tršćacima, šaševima, poplavnim livadama, vodenjarama, i opet u korist oranica. Kemijska tretiranja pesticidima donose nove promjene. Javljaju se kalamiteti šuma gusjenicama gubara /Lyrnantria dispar) na hrastu lužnjaku, pepelnica (Microsphaera alphytoidea), holandska bolest (Ceratostomella ulmi) na brijestu, jasenova pipa (Stereonychus fraxini) i mali jasenov potkornjak (Hylesinus fraxini) na poljskom jasenu, pašarenje, rov i žirenje uvjetuju veliku navalu svinja u šume, većina ih iz šume uopće nije ni izlazila sve do prodaje, goveda u šumama svakodnevno pasu. I divljač se  smanjuje smanjenjem šumskih površina. Zabranom pašarenja u šumi svinje i goveda se sele na prostrane pašnjake, ptice močvarice rasprostranjuju tropsku paprat (Azzola filiculloides). Bijela imela (Viscum album), žuta imela (Loranthus europaeus),  bijela pavit (Clematis vitalba), divlja vinova loza (Vitis sylvestris), kozokrvnica (Lonicera caprifolium), divlji hmelj (Humulus lupulus), bršljan (Hedera helix) paratiziraju i poluparatiziraju na biljkama, bagrem (Robinia pseudoaccacia) i čivitnjača (Amorpha fruticosa) agresivno se šire.

Biljni pokrov se mijenja kvalitativno (tipovi šuma, travnjaka, itd.) i kvantitativno (granice i površine).

Valpovština kao dio opisanog područja nesumnjivo pokazuje i neke od navedenih osobina.

Teorijsko-praktična metodika znanstvenog istraživanja ornogućila mi je da kroz terenski, laboratorijski i kabinetski rad dođem do određenih rezultata, rasprava i zaključaka.

Proučavanje i istraživanjem biljnih zajednica sjeveroistočne Hrvatske (Rauš 1985) utvrđeno je da ih je nekoliko koje pripadaju dolje navedenim tipovima, pored ostalog, lijepo razvijeno i u Valpovštini.

Kopneni tršćak s rančićem (Scirpo- Phragmitetum) čest je na močvarnim staništima (bare, močvare i kanali za odvodnjavanje različite dubine i starosti u kojima se voda zadržava najvećim dijelorn godine), Malih je površina. Lijepo je razvijen kod Satničkog ribnjaka, Šaga i Petrijevaca. Najstalnije i najdominantnije vrste su obična trska (Phragmites australis) i širokolisni rogoz (Typha latifolia), ali su česte i obični oblić (Schenoplectus lacustris), barska perunika (Iris pseudacorus), obični žabočun (Alisma plantago-aquatica), barski čistac (Stachys palustris), obični hrenak (Sium latifolium), močvarna jezernica (Eleocharis palustris), debeli šaš (Carex riparia), velika sladika (Glyceria maxima) i dr. Značajan je u zaraščivanju vodenih površina. Ima veliku proizvodnju organske mase koja se taloži na dno. Obična trska često se kosi i slaže u snopove, te upotrebljava u građevinarstvu (stropovi) i pletarstvu.

Vegetacija debelog šaša (Caricetum ripariae) razvijjena je na organogeno-mineralnim tlima u mikrodepresijama i čistinama unutar šuma. Manje površine nalaze se  kod Brođanaca. Karakteristična i dominantana vrsta je debeli šaš (Carex riparia), a česte su i  velika vrbica (Lythrum salicaria), barski čistac (Stachys palustris), velika sladika (Glyceria maxima), potočni grbak (Rorippa amphibia); barska broćika (Galium palustre), barska perunika (Iris pseudacorus), obični žabočun (Alisma plantago-aquatica), obični protivak (Lysimachia vulgaris) i dr .Ima veliko gospodarsko značenje u izdizanju terena i u zaraštanju bara i močvara velikom proizvodnjom organske mase.

Vodenjača pršljenastog krocnja i žutog lokvanja (Myriophyllo-Nupharetum) razvija se na slobodnoj površini vode u barama i močvarama, na manje dubokim dijelovima jezera, u dubokim kanalima i mrtvajama i uz rubove slabo tekućih rijeka. Nalazimo je uz rub rijeke Karašice kod Valpova. Karakteristične i dominantne vrste su žuti lokvanj (Nuphar luteum) i bijeli lopoč (Nymphaea alba). Značajna je u zarašćivanju vodenih i močvarnih površina velikom proizvodnjom organske mase.

Livada tankovite ventenate i blijede djeteline (Ventenato-Trifolietum pallidi) danas pripadaju mnogo manje površine nego prije 20 godina. Razvija se na povremeno poplavljenim položajima. Male površine nalaze se uz Satnički ribnjak i rijeku Karašicu. Karakteristične vrste su blijeda djetelina (Trifolium pallidum), ružičasta djetelina (Trifolium striatum) i tankovita ventenata (Ventenata dubia), a česte su i sibirska perunika (lris sibirica), obična milica (Gratiola officionalis), lisičji repak (Alopecurus pratensis), obična livadarka (Poa pratensis), obična ivančica (Leucanthemum praecox), vredovac (Thalictrum flavum), obični protivak (Lysimashia vulgaris) i dr .Zbog male površine ova košanica nema većeg gospodarskog značenja.

Pašnjak puzavog troskota i pješčanog trpuca (Cynodon dactylon-Plantago indica) uz rijeku Dravu kod Belišća nedaleko šumarije obrastao je vegetacijom 85-95 %, a mjestimice i 100. Ta je površina zapravo napuštena kultura na kojoj ponekad pase stoka. Tlo je pjeskovito i suho. Dominiraju vrste pješčani trputac (Plantago indica) i puzavi troskot (Cynodon dactylon), a česte su i hudoljetnica (Erigeron annuus), pelinasta ambrozija (Ambrosia artemisifolia), obična pepeljuga (Chenopodium album) i dr.

Utrina ljulja i širokolisnog trpuca (Lolio-Plantaginetum majoris) građena je uglavnom od busenastih biljki. Razvija se u obliku niskih tratina u dvorištima, na rubovima cesta i putova, osobito onih koji vode na selske pašnjake, na igralištima, sajmištima, istovarištima repe i na sličnim mjestima koja su izložena stalnom gaženju. Tlo je jako zbijeno, malog kapaciteta za zrak i vodu koja često varira. Prestankom gaženja dolazi do propadanja ove zajednice. Površine na kojima se zajednica razvija najčešće su male. Nešto veće i ljepše sastojine razvijene su u Brođancima, Belišću (igralište), na pašnjaku u Zelčinu, uz Satnički ribnjak. Najčešće i najdominantnije vrste su širokolisni trputac (Plantago major) i višegodišnji ljulj (Lolium perenne). No, česte su ijednogodišnja livadarka (Poa annua), rusomača (Capsela bursa-pastoris), smetištarka grbica (Lepidium ruderale), kamilica (Matricaria matricarioides), Ptičji dvornik (Polygonum aviculare), obična tratinčica (Bellis perennis), uskolisni trputac (Plantago lanceolata), bijela djetelina (Trifolium repens), obični grbak (Rorippa sylvestris) i dr .Ovakve utrine nemaju veće gospodarsko značenje. Uglavnom služe kao pašnjaci.

Vegetacija abdovine (Sambucetum ebuli) razvija se na rubovima putova, šuma, živica, pašnjaka, te selskih smetišta. Nije osjet- ljiva na promjene fizikalnih i kemijskih činilaca (temperatura, vlažnost, bogatstvo nitratima); ne podnosi jedino gažene  površine. Mogu biti visoke i preko dva metra. Česta je i zauzima male površine. Lijepo je razvijena kod Bocanjevaca, Zelčina, uz šumariju kod Belišća i uz rub kanala kod Josipovca. Najdominantnija vrsta je abdovina (Sambucus ebulus), a ponegdje dolazi i pjegava kukuta (Conium maculatum). No, tu su i obična kopriva (Urtica dioica), pelinasta ambrozija (Ambrosia artemisifolia), crni pelin (Artemisia vulgaris), kupina (Rubus sp.), šumska češljuga (Dipsacus sylvestris), divlji ladolež (Calistegia sepium) i dr .

Plavina goleme i gustocvjetne zlatice (Solidaginetum serotine-canadensis) razvija se na mineralno-organskim tlima koja obiluju vodom i dušikovim spojevima. Puni razvoj dostiže u mjesecu kolovozu. Uočljiva je već iz daljine po svojoj lijepoj žutoj boji. Gusta je i visoka 1,5 do preko 2 metra. Na području Slavonije i Baranje najljepše je razvijena na čistinama uz nasipe rijeke Drave sjeverno od Belišća i Osijek, u nasadima topola i uz njihove rubove. Dominiraju vrste golema zlatica (Solidago serotina) i gustocvjetna zlatica (Solidago canadensis).

Česte su i obični protivak (Lysimachia vulgaris), barski čistac (Stachys palustris), velika vrbica (Lythrum salicaria), hudoljetnica (Erigeron annuus), divlji ladolež (Calystegia sepium) i dr.

Vegetacija trnoklasog dvornika i dvozube torice (Polygono-Bidentetum) razvija se u selima uz rubove putova i kanala, u blizini pojilišta za stoku, na selskim pašnjacima koji služe za intenzivnu pašu, posebno na onim u samom selu, uz rubove putova u poplavnim šumama nedaleko od naselja. Izgrađuju je uglavnom jednogodišnje biljke koje maksimum razvoja imaju u ljetnim mjesecima. Pored ostalog Iijepo je razvijena u Vinogracima, Bocanjevcima, Ladimirevcima, Valpovačkoj Gorici, Metlincima i dr .Dominira papreni dvornik (Polygonum hidropiper), nešto manje sitni dvornik (Polygonum minus), ali tu je i dvozuba torica (Bidens tripartita), korovsko proso (Echinochloa crus-galli), veliki dvornik (Polygonum Iapathifolium), obični sporiš (Verbena officinalis), sivi muhar (Setaria glauca), obični srčun (Pulicaria vulgaris), obična kopriva (Urtica dioica) i dr .Zajednica služi kao pašnjak za perad.

Vegetacija hudoljetnice i dikice (Conyzo-Xanthietum) razvija se na selskim pašnjacima na kojima stoka intenzivno pase, i to po- sebno na pašnjacima gdje pasu svinje koje uz pašu i ruju tlo. Između ostalog razvijena je u Valpovačkoj Gorici, Vinogradcima, Zelčinu. Najčešće i najdominantnije vrste su trnovita dikica (Xanthium spinosum) i obična dikica (Xanthium strumarium), a česte su i obični kužnjak (Datura stramonium), kanadska hudoljetnica (Erigeron canadensis), sivi muhar (Setaria glauca), obična zubača (Cynodon dactylon), teofrastov mračnjak (Abutilon theophrasti), višegodišnji ljulj (Lolium perenne), crveni čičak (Arctium minus), mala pepeljuga (Chenopodium murale) i dr.

Vegetacija s divizmom (Verbascum sp.) razvijena je kod Bocanjevaca. Visine je 150-200 cm. Podloga je suha, pjeskovita i izro vana. Dominira divizma (Verbascum sp.), ali tu su i obični posunac (Heliotropium europaeum), uskolisni trputac (Plantago Ianceolata), ptičji dvornik (Polygonum aviculare), njivski slak (Convolvulus arvensis), obični kužnjak (Datura stramonium), obični portulak (Portulaca oleracea) i dr.

Pašnjak s kršinom (Chrysopogon gryllus) razvijen je na pješčanim dinama u Bistrincima. Kršin je jedna od rjeđe prisutnih biljnih vrsta u Slavoniji i Baranji.

Vegetacija sa sibirskom perunikom (lris sibirica) razvijena je kod Satničkog ribnjaka. Sibirska perunika je još jedna rjeđe prisut na biljna vrsta u Slavoniji i Baranji.

Šuma s običnom kockavicom (Fritillaria meleagris) razvijena je uz rijeku Dravu. Obična kockavica je također rjeđe prisutna biljna vrsta u Slavoniji i Baranji.

Dakle, obale rijeke Drave nastanjuje šuma s običnom kockavicom, Bistrince pašnjak s kršinom, Belišće pašnjak puzavog troskota i pješčanog trpuca, utrina ljulja i širokolisnog trpuca, vegetacija abdovine, te plavina goleme i gustocvjetne zlatice, Vinogradce vegetacija trnoklasog dvornika i dvozube torice, te vegetacija hudoljetnice i dikice, Valpovo vodenjača pršljenastog krocnja i žutog lokvanja, Valpovačku Goricu vegetacija trnoklasog dvornika i dvozube torice, te vegetacija hudoljetnice i dikice, Bocanjevce vegetacija abdovine, vegetacija trnolasog dvornika i dvozube torice, te vegetacija s divizmom, Šag kopneni tršćak s rančićem, Metlince vegetacija trnoklasog dvornika i dvozube torice, Zelčin utrina ljulja i širokolisnog trpuca, vegetacija abdovine, te vegetacija hudoljetnice i dikice, Ladimirevce vegetacija trnoklasog dvornika i dvozube torice, Satnički ribnjak kopneni tršćak s rančićem, livada tankovite ventenate i blijede djeteline, utrina ljulja i širokolisnog trpuca, te vegetacija sa sibirskom perunikom, Petrijevce kopneni tršćak s rančićem, a Brođance vegetacija debelog šaša, te utrina ljulja i širokolisnog trpuca.

I da zaključimo! Bisere u vegetaciji Valpovštine čini četrnaest (14) tipova lijepo razvijenih biljnih zajednica prisutnih na četrnaest (14) lokaliteta.

Vegetacija debelog šaša, vodenjača pršljenastog krocnja i žutog lokvanja, livada tankovite ventenate i blijede djeteline, pašnjak puzavog troskota i pješčanog trpuca, plavina goleme i gustocvjetne zlatice, vegetacija s divizmom, pašnjak s kršinom, vegetacija sa sibirskom perunikom, te šuma s običnom kockavicom najvrijedniji su biseri u vegetaciji Valpovštine jer su lijepo razvijene zajednice ovakvih tipova prisutne na samo po jednom lokalitetu. Kopneni tršćak s rančićem, vegetacija abdovine, te vegetacija hudoljetnice i dikice nastanjuju po tri lokaliteta, utrina ljulja i širokolisnog trpuca četiri, a vegetacija trnoklasog dvornika i dvozube torice pet lokaliteta.  

Obale rijeke Drave, Bistrinci, Valpovo, Šag, Metlinci, Ladimirevci i Petrijevci najvrjedniji su biseri među lokalitetima Valpovštine jer čuvaju samo po jedan tip lijepo razvijenih biljnih zajednica. Vinogradci, Valpovačka Gorica i Brođanci čuvaju po dva, Bocanjevci i Zelčin po tri, a Belišće i Satnički ribnjak po četiri tipa.

Dakle, relativno najrjeđi biseri Valpovštine, biljne zajednice određenih tipova i lokaliteta s tim zajednicama su: pašnjak s  kršinom u Bistrincima, šuma s običnom kockavicom na obalama rijeke Drave i vodenjača pršljenastog krocnja i žutog lokvanja u Valpovu.

Na čovjeku i njegovim zajednicama budućnosti je da osmišljavaju i u praksi sprovode mjere racionalnog gospodarenja Valpovštinom temeljene, između ostalih, i na ovakvim i sličnim zakonitostima.

Literatura:

Rauš,Đ., Šegulja, N., Topić, J., 1985: Vegetaacija sjeveroistočne Hrvatske.
Glasnik za šum. pokuse, Zagreb, 23, 223-355


Prilozi
 

1. Valpovština s lokalitetima nekih tipova lijepo razvijenih biljnih zajednica: 1. obale rijeke Drave (šuma s običnom kockavicom), 2. Bistrinci (pašnjak s kršinom), 3. Belišće (pašnjak puzavog troskota i pješčanog trpuca, utrina ljulja i širokolisnog trpuca, vegetacija abdovine, plavina goleme i gustocvjetne zlatice), 4. Vinogradci (vegetacija trnoklasog dvornika i dvozube torice, vegetacija hudoljetnice i dikice), 5. Valpovo (vodenjača pršljenastog krocnja i žutog lokvanja), 6. Valpovačka Gorica (vegetacija trnoklasog dvornika i dvozube torice, vegetacija hudoljetnice i dikice), 7. Bocanjevci (vegetacija abdovine, vegetacija trnoklasog dvornika i dvozube torice, vegetacija s diviznom), 8. Šag (kopneni trščak s rančićem), 9. Metlinci (vegetacija trnoklasog dvornika i dvozube torice), 10. Zelčin (utrina ljulja i širokolisnog trpuca, vegetacija abdovine, vegetacija hudoljetnice i dikice), 11. Ladimirevci (vegetacija trnoklasog dvornika i dvozube torice), 12. Satnički ribnjak (kopneni tršćak s rančićem, livada tankovite ventenete i blijede djeteline, utrina ljulja i širokolisnog trpuca, vegetacija sa sibirskom perunikom), 13. Petrijevci (kopneni trščak s rančićem), 14. Brođanci (vegetacija debelog šaša, utrina ljulja i širokolisnog trpuca). Puna crta je cesta, a isprekidana željeznička pruga.


2. Najčešće biljne vrste nekih tipova lijepo razvijenih biljnih zajednica Valpovštine s lokalitetima: 1.-2. obična trska (Phragmites australis) i širokolisni rogoz (Typha latifolia) u kopnenom tršćaku s rančićem kod Šaga, Satničkog ribnjaka i Petrijevaca, 3. debeli šaš (Carex riparia) u vegetaciji debelog šaša kod Brođanaca, 4.-5. žuti lokvanj (Nuphar luteum) i bijeli lopoč (Nymphaea alba) u vodenjači pršljenastog krocnja i žutog lokvanja kod Valpova, 6.-8. blijeda djetelina (Trifolium pallidum), ružičasta djetelina (Trifolium striatum) i tankovita ventenata (Ventenata dubia) na livadi tankovite ventenate i blijede djeteline kod Satničkog ribnjaka, 9.-10. puzavi troskot (Cynodon dactylon) i pješčani trpufac (Plantago indica) na pašnjaku puzavog troskota i pješčanog trpuca kod Belišća, 11.-12. višegodišnji ljulj (Lolium perenne) i širokolisni trputac (Plantago major) na utrini ljulja i širokolisnog trpuca kod Belišća, Zelčina, Satničkog ribnjaka i Brođanaca, 13. abdovina (Sambucus ebulus) u vegetaciji abdovine kod Belišća, Bocanjevaca i Zelčina, 14.-15. golema zlatica (Solidago serotina) i gustocvjetna zlatica (Solidago canadensis) na plavini goleme i gustocvjetne zlatice kod Belišća, 16.-18. papreni dvornik (Polygonum hidropirer), sitni dvornik (Polygonum minus) i dvozuba torica (Bidens tripartita) u vegetaciji trnoklasog dvornika i dvozube torice kod Vinogradaca, Valpovačke Gorice, Bocanjevaca, Metlinaca i Ladimirevaca, 19.-20. trnovita dikica (Xanthium spisnosum) i obična dikica (Xanthium strumarium) u vegetaciji hudoljetnice i dikice kod Vinogradaca, Valpovačke Gorice i Zelčina, 21. obični posunac (Heliotropium europaeum) u vegetaciji s divizmom kod Bocanjevaca, 22. kršin (Chrysopogon gryllus) na pašnjaku s kršinom kod Bistrinaca, 23. sibirska perunika (Iris sibirica) u vegetaciji sa sibirskom perunikom kod Satničkog ribnjaka, 24. obična kockavica (Fritilaria meleagris) u šumi s običnom kockavicom na obalama rijeke Drave.