Valpovački godišnjak, Valpovo 21.06.1999.

ZOV BELIŠĆANSKOG LOVIŠTA

MOTO
 
Zečja želja
 
Neka te cijelu godinu novu
Velika sreća prati u lovu
     Želim ti, lovče, »istinu velim«
     Da tvoji hici pogoci budu
Da svaki tvoj hitac u našu čast
Pogodi bagrem ili hrast.
   (Iz »lovačkog dnevnika«, Z. Dobrovoljni, 1965.)
 

     Boraviti u krajolicima sjeveroistočne Hrvatske, a ne posjetiti »posljednju oazu«, Kopačevski rit, moglo bi se smatrati propustom prve vrste. Ako ste, k tomu, još i prirodoslovac, profesionalac ili amater, tada taj propust postaje mnogo značajniji.
     I sam sam jedan od krivaca što taj dragulj prirode, udaljen svega četrdesetak kilometara od mog rodnog zavičaja, kao herpetolog ¹ i biogeograf ² i strastveni ljubitelj prirode, ni nakon 36 godina svoga života i gotovo 20 godina znanstveno-israživačkog rada još uvijek nisam posjetio. Izgleda da u životu postoji jedan meni neobjašnjivi fenomen - najčešće nas privlače i fasciniraju vrlo udaljeni predjeli. Zavičaj kao da ne postoji!
Ako sam u pravu kada kroz svoju odgojno-obrazovnu djelatnost često naglašavam važnost ilustriranja općih zakonitosti prvo na primjerima iz vlastitog zavičaja, a zatim i iz šireg geografskog područja obuhvaćajući sve glavne geografske cjeline, (npr. Valpovština - Hrvatska - Europa - Svijet), i ako sam u pravu kada takva centrifugalna kretanja s opadajućom količinom primjera smatram »zavičajnošću nastave« funkcionalno integriranu u svjetske tokove, onda u svemu tome nalazim dio opravdanja za svoj propust prve vrste.
Naime, iako u kopačevskom ritu nikada nisam boravio, relativno dobro ga zamišljam zahvaljujući suvremenoj modemoj informatici, marketingu i komunikaciji. Osim toga, dugogodišnje prisustvo u vlastitom zavičaju omogućilo mi je da shvatim važnost upornog, marljivog i strpljivog proučavanja i istraživanja detalja jednog relativno malog geografskog područja. »Sitnice koje život znače« izreka je koja ima duboki smisao. Slažući te detalje u cjelovitiju sliku svoga zavičaja zapravo stvaram mozaik podataka koji mi otkriva globalne osobine te slike. Međusobnim uspoređivanjem tih osobina uočavam relativno veliku sličnost nekih takvih mozaika, nešto manje drugih ili gotovo nikakvu trećih, itd. Znači, upoznavanjem, svog užeg zavičaja ne spoznajem samo taj dragulj prirode, već stvaram predodžbu i o nekim drugim takvim draguljima.
 
Moj dragulj prirode, šumo-puszta³ Bistrinaca u Valpovštini, nalazi se sjeverozapadno od Kopačevskog rita i dijelom mu je sličan. Kao dio panonskog područja opisao sam ga 1993. godine u popularnom članku »Panonska stepa - lovački raj« (Lovački vjesnik, Hrv.lov. Savez, Zagreb, 102, 4, 26 -28.).
Tumaranja tim područjem dovela su me, sasvim slučajno, u kontakt s nekim lovcima i ljubiteljima prirode - Stankom Miščevićem, Vladom Tepešom i Zlatkom Dobrovoljnim. Saznajem da je dio te šumo-puste lovište LD »Vepar« iz Belišća. Odmah se javlja ideja objašnjenja tog područja. Kao biogeografski sustav opisao sam ga 1994. godine u popularnom članku »Da se iz lova ne vratimo razočarani« (Lovački vjesnik, Hrv.lov. Savez, Zagreb, 103, 12., 36-38.).



Belišćansko lovište u Zlatkovo vrijeme (Crtež: Z. Pavlović, 1998.)

Kako je za mene, kao herpetologa i biogeografa, svaki izlazak u prirodu vrlo značajan, bez obzira radi li se o emocionalno pozitivnim ili negativnim nabojima, što je, naravno, subjektivna slika stvarnosti u živčanom sustavu čovjeka, ne mogu, a da dio svog radnog vremena ne posvećujem i ljudima koje u toj prirodi susrećem.
Tako jednog sunčanog dopodneva 1997 .godine, nakon kraće bolesti, u rehabilitacijskoj šetnji belišćanskim lovištem, nailazim na lovca Zlatka. Saznajem o njegovom marljivo i strpljivo vođenom lovačkom dnevniku,
 



Zlatkova vikendica u vikend-zoni sv. Ana (Snimio: Z.P.)

Mrtvaja Stara Drava u naplavnoj ravni Jugovača ispod vikend-zone sv. Ana (Snimio:Z.P.)
 
najcjelovitijem prikazu suživota jednog lovca s jednim lovištem. «Lovčevi zapisi« ovoga puta su inspirirali herpetologa-biogeografa koji je sebi uzeo za pravo da osmisli, uredi, recenzira i dopuni te zapise. Tako je stvoren spoj teorije i prakse, životopis čovjeka i zavičaja, spomenar prošlih vremena - »Zov belišćanskog lovišta«.
To je rukopisna zbirka kartica, osnov buduće knjige, čiji uvod predstavlja prethodno predočena građa, napisana u Bistrincima 24. ožujka 1997. godine.
Četrdeset godina lovstva i suživot s prirodom ostavilo je kod Zlatka dubok trag jednog napornog, ali poletnog i emocionalno bogatog životnog iskustva i rada. Kad god ga sretnem u tom »njegovom« lovištu primijetim kako se, sada kada više nije lovac, pomalo sa sjetom u mislima vraća u te dane svoje mladosti evocirajući drage uspomene. One su plod dugogodišnjeg strpljivog praćenja događaja i sakupljanja podataka koje je Zlatko uredno složio u pravu riznicu prirode u obliku dva toma od po 500 stranica teksta i ilustracija. Tome treba dodati i kućnu arhivu trofeja, literature i tome slično. Sve zajedno trebalo bi činiti jedinstvenu i vrijednu knjigu podijeljenu u tri cjeline: »Zov u zoru« (1955.-1964.), »Zov za bijelog dana« (1965.-1984.) i »Zov u sumrak« (1985.-1994.).
Za ovu prigodu osobno izdvajam, po rnorn dubokom uvjerenju, najreprezentativnije primjere Zlatkovih zapažanja, zanimljivosti iz lovčevih zpisa:
 
     » ...5.1ipnja 1962. godine, dobivam od LD » Vepar« Belišće obavijest o odobrenju odstrela jednog srndaća ( uzgojni odstrel, škart grlo ) i to samo u lovačkim revirima Lanka, Tiborjanačka i Bocanjevačka Branjevina. Rok odstrela teče od
5. lipnja 1962. do 20. lipnja 1962. zaključno. Odstrel se može vršiti samo puškom »Risanicom« i dočekom. Po izvršenom odstrijelu dužan sam odstrijeljenog srndaća donijeti na uvid lovniku, a nakon toga pobrinuti se za prijevoz u »Frigis«,⁴ trofej podnijeti na uvid Kotarskom lovačkom savezu Osijek.Troškovi prijevoza i veterinarske dozvole u iznosu 1500 dinara idu na teret društvene blagajne. ...
     ». ..4. studenog 1962. godine, sudjelujem u skupnom lovu na zečeve i fazane. Oblačno bez kiše. Lov: iza sela Veliškovci na Marjanačom putu prema kudeljari Črnkovci, preko ceste u gatskom polju do Cerja u Jugovači (zakuska!) i Komarovcu. Ulov: 45 zečeva. ..«
     » ...11. studenog 1962. godine, sudjelujem u skupnom lovu na zečeve i fazane. Oblačno. Lov: iza sela Veliškovci na marjanačkom putu prema Bocanjevačkoj šumi, cijela šuma i Branjevina. Ulov 30 zečeva, 3 fazana...«
     »...16. prosinca 1962. godine, sudjelujem u skupnom lovu na žive zečeve, 9 sati. Oblačno s kišom. Lov: na žive zečeve mrežama u Bistrinačkom polju. Mrežu pomičemo dva puta. Pred šumom Cerje mrežu pomičemo jednom. Ulov: 56 zečeva, spareno 2 + 1 komada 47 ...«
     »...24. svibnja 1963. godine, dobivam od LD »Vepar« Belišće obavijest o odobrenju odstrela srndaća u lovnoj godini 1963. koji počinje po primitku obavijesti i traje do 10.1istopada 1963. LD » Vepar« dobilo je za odstre18 srndaća. Smiju se odstreliti samo puškom kuglaricom (karabin). Odstrel je dozvoljen u šumama Bocanjevačka, Tiborjanačka, Vinogradačka i Komarovac, te s lijeve strane rijeke Karašice (prema Gatu). Zabranjen lov na srndaće je u Jugovači i Cerju. Kada se ubije srndać, lovac ga je dužan rasporiti, izvaditi iznutrice (koja je lovčeva), obrisati i propisno ga sašiti, te pozvati članove komisije (najmanje dvojicu) da izvažu srndaća. Dužan je sastaviti zapisnik u koji ulazi: 1. mjesto odstrjela, 2. vrijeme odstrjela, 3. marka i kalibar oružja kojim je odstrijeljen, 4. opis srndaća, 5. mjesto otpreme ili prodaje. Ako lovac šalje srndaća u »Frigis« Osijek, dužan je izvršiti prethodnu obavezu, te o svom trošku izvaditi veterinarsku dozvolu u Valpovu i istoga srndaća prebaciti do željezničke stanice i poslati u Osijek. Sve troškove prijevoza željeznicom plaća Lovačko društvo. Ako lovac neće prevesti ubijenu divljač svojim prevozom u hladnjaču »Frigis« Osijek, društvo tom lovcu plaća za prijevoz i veterinarsku dozvolu tisuću dinara. Ako lovac hoće cijelog smdaća za sebe, može ga otkupiti od lovačkog društva po cijeni od 400 din za kilogram neto težine smdaća (samo meso), ali ga treba obavezno komsijski izvagati i zapisnički novac položiti u društvenu blagajnu. ..«
     » ...2. siječnja 1964. godine, sudjelujem u skupnom lovu na zečeve i fazane. Vrlo hladno. Lov: Tiborjanačka šuma i Branjevina. Ulov 51 zec. ..«
     » ...12. siječnja 1964. godine, sudjelujem u lovu na jelene. Snijeg i hladno. Lov: šuma Repnjak lovno-šumska uprava Belišće iz saonica. Odstrjeljujem jelena pravilnog osmerca. Ulov: jelen osmerac 108,92 boda. Posjedujem trofejni list, »lovačku kartu« br. 71 za 1964. i 1965. godinu. ..«
     ». ..3. siječnja 1965. godine, sudjelujem u skupnom lovu na zečeve i fazane. Hladno, oblačno i kiša. Lov na žive zečeve mrežama u Bistrinačkom polju. Mreže smo pomicali četiri puta. Ulov: 57 zečeva 1 x 2, višak mužjaka 23...«
     »...16. svibnja 1965. godine, dobivam od LD »Vepar«Belišće obavijest o početku odstrjela smdaća s danom 16. svibnja 1965. godine i to uzgojni odstrel 6 komada. Pravo ima svaki član društva. Trofej se naplaćuje, prema poenima, taksa od tisuću do dvije tisuće dinara. Lovac koji ubije srndaća dužan je u roku od tri dana dostaviti zapisnik o odstrelu prema ranijim uputama i novac za prodano meso istog. Srndaća treba izvagati u prisustvu komisije i zadužiti lovca po cijeni od 700 dinara za kilogram. Lovac može raspolagati srndaćem, odstrjel se može vršiti samo lovačkim karabinom...«
     ». ..19. svibnja 1965. godine, sudjelujem u lovu na srndaće. Lijepo vrijeme, 19,10 sati. Lov: uz rub Tiborjanačke šume prema selu s desne strane puta koji vodi od selaT iborjanaca prema šumi. Ulov: srndać šesterac (trofejni list 85, 70 točkica). ..«
     ». ..9. rujna 1965. godine, dobivam od LD » Vepar« Belišće obavijest o odobrenju odstrjela jelena na teritoriji LD
»Vepar« osim terena Bocanjevačko polje tj. s lijeve strane ceste koja vodi kroz Goricu, Bocanjevce do Marjanskih Ivanovaca tj. do granice i rijeke Vučice. Dozvoljena je puška »Risanica« (karabin). Lovac je dužan odmah izvaditi iznutrice, prevesti jelena do najbiliže željezničke stanice i otpremiti ga u hladnjaču »Frigis« ili ga prodati (meso po 700 din za kilogram) i novac komisijski predati lovniku, nabaviti dozvolu za prijevoz željeznicom, obavijestiti komisiju i sačiniti zapisnik odstrjela. Izvršiti komisijsko vaganje. Za svakog ubijenog jelena lovac dobiva na ime naknade deset tisuća dinara od lovačkog društva. Trofej (rogovlje) se komisijski pregledava i naplaćuje u korist Društva...«
     »...27.1istopad 1965. godine, dobivam od LD »Vepar« poziv na otvorenje lovne sezone na nisku divljač (zečevi i fazani) 31. listopada 1965. sa zakuskom u Jugovači kod doma, sastanak je ispred restorana u 7 sati. U lov obavezno ponijeti: lovačke dokumente, ruksak, porciju za jelo, isprave za pse.Ne dozvoljava se povesti pogoniče osim sina ili brata. Lovcu je dozvoljeno povesti jednog gosta u vlastitoj režiji. Tko želi, može povesti i svoju suprugu. Autobus polazi u deset sati...«
     ». ..26. srpnja 1966. godine, dobivam od LD » Vepar« obavijest o podizanju visećeg mosta na Karašici 31. srpnja i nužnom popravku lovačkog doma u Jugovači...«
     »...15. kolovoza 1966. godine, dobivam od LD »Vepar«obavijest o organiziranju skupnog lova na divlje svinje u Bocanjevačkom polju 21. kolovoza. Lov je obavezan za svakog lovca. Sastanakje u Bocanjevcima kod gostionice u 7 sati. Od 16. kolovoza se otvara lov na divlje patke, barske ptice, grlice i divlje golubove...«
     »...10. listopada 1966. godine, dobivam od LD »Vepar« obavijest o obvezi izgradnje fazanskog hranilišta do 10. studenog 1966. s lovcima: Mirko Petranović - vođa grupe, F .Stanković, J .Vidušić, N .Mandić, V .Tepeš, S. Mikolić, I. Sakač. Treba sagraditi tri hranilišta u Bocanjevačkoj šumi. ..«
     » ...30.listopada 1966. godine, sudjelujem u skupnom lovu na zečeve i fazane. Oblačno i hladno. Lov: od Gatskog mosta do ceste Belišće - D. Miholjac, preko ceste uz granicu do marjanačkog groblja, te prema Tiborjanačkoj šumi i nekoliko tabli šume. Zakuska u Tiborjanačkoj šumi. Ulov: 88 zečeva i dvije lisice...«
     »...12. veljače 1967. godine, sudjelujem u lovu na jelene. Oblačno i hladno. Lov: iz zaprežnih kola s lugarom Andrijom u šumskom reviru Medrović. Ulov: jedan jelen šesterac. ..«
     ». ..1967 ./68. lovna godina. Članak iz »Glasa Slavonije« pod naslovom » Belišćanski lovci završili još jednu sezonu sa uspjehom «. U protekloj lovnoj sezoni odstrijeljeno je 218 zečeva, 19 fazana, uhvaćeno je 66 živih zečeva za izvoz. Ubijeno je 102 lisice, 113 mačaka lutalica, 130 pasa lutalica, uništeno je 1553 jaja vrana, svraka i jastrebova.
 
Ovaj izbor Zlatkovih zapažanja ni izdaleka ne dočarava sve ono bogatstvo građe kojim raspolaže. Ako ikada ugleda »svjetlo dana« ubijeđen sam da će izvrsno poslužiti kao odgojno-obrazovni, znanstveno-istraživački, propagandni i gospodarski materijal. Naše društvo moralo bi to znati iskoristiti, jer »Zov belišćanskog lovišta« treba predstavljati suživot lovca s lovištem gledan očima samog autora - Zlatka Dobrovoljnog.
A kako bi tek izgledao »Zov Kopačevskog rita«?!
 

1 Znanstvenik koji proučava i istražuje vodozemce i gmazove.
2 Znanstvenik koji se bavi problemom rasprostiranja živog svijeta na Zemlji.
3 Predjel kojeg karakterizira mješavina šume i panonske stepe, tj. brežuljaka i rijeka obraslih različitim tipovima šumske i
   travnjačke vegetacije.
4 Hladnjača u Osijeku