Sljedeće značajke su potrebne da bi čovjek bio pravi vođa:

  1. HRABROST. Koja je temeljena na poznavanju samoga sebe i na poznavanju struke. Nijedan sljedbenik ne želi biti podložan vođi, koji
      nema samopouzdanja i hrabrosti. Inteligentni sljedbenik, može samo nakratko biti podložan vođi, bez prije spomenutih značajki.
  2. SAMOKONTROLA. Kaže se da čovjek, koji ne može kontrolirati samoga sebe, ne može nikada kontrolirati ni druge.
  3. ISTANČANI OSJEĆAJ ZA PRAVDU. Bez osjećaja za fair odnos i pravdu, nijedan vođa ne može zapovijedati i ulijevati respekt u
      svojih sljedbenika.
  4. SIGURNOST ODLUKE. Čovjek koji se koleba u svojoj odluci, pokazuje da nije siguran u sebe, ne može voditi druge uspješno.
  5. SIGURNOST ODLUKE. Uspješan vođa mora planirati svoj posao i sastaviti svoj plan. Vođa koji se oslanja na procjenu nečega, bez
      praktičnih, konačnih planova se može usporediti s brodom bez kormila. Prije ili poslije on će se nasukati.
  6. NAVIKA DA SE RADI VIŠE NEGO ŠTO SI PLAĆEN. Jedna od kazni (teškoća) za vodstvo, je potreba da se radi više no što se
      zahtijeva od svojih sljedbenika.
  7. VEDRA OSOBA. Takva osoba će uživati poštovanje svojih sljedbenika, za razliku od tmurne i mračne osobe.
  8. SIMPATIČAN I PUN RAZUMIJEVANJA. Vođa treba biti simpatičan svojim sljedbenicima i da ima razumijevanja za njih i njihove
      probleme.
  9. SAVRŠENSTVO DETALJA. Uspješno vodstvo, zahtijeva savršenstvo detalja bilo kog posla ili plana.
10. SPREMNOST DA SE PRIHVATI PUNA ODGOVORNOST. On treba preuzeti sve greške i nedostatke svojih sljedbenika. Ako
      pokuša dijeliti ili prebacivati odgovornost na druge, on ne može ostati vođa. Ako jedan od njegovih sljedbenika (potčinjenih) čini greške i
      priznaje da je nesposoban, vođe treba shvatiti da je to njegova greška.
11. KOOPERACIJA (SURADNJA). Uspješan vođa mora shvaćati i koristiti principe suradnje i biti sposoban utjecati na svoje potčinjene,
     da čine isto. Vodstvo zahtijeva snagu, a snaga zahtijeva suradnju.

Postoje dva oblika vodstva. Prvi oblik koji je mnogo efektniji je vodstvo koje su potčinjeni prihvatili bez protivljenja i sa simpatijom. Drugi oblik je vodstvo uz upotrebu sile, a da ga nisu odobrili potčinjeni, niti im je simpatično.
Povijest je puna svjedočanstava da vodstvo silom ne može dugo trajati.
Padovi i nestajanja diktatora i kraljeva su dobro poznati. To znači da ljudi neće slijediti vodstvo na silu za dugo vremena.
Napoleon, Mussolini, Hitler su primjeri vodstva na silu. Njihovo je vodstvo brzo prošlo. Vodstvo s općom suglašnošću ili prihvaćanjem sljedbenika, je jedino koje može trajati. Dakle, da zaključimo, čovjek može slijediti vodstvo na silu, samo privremeno.
Vidimo da je potrebno ispuniti jedanaest faktora da bi se bilo uspješnim vođom. Čovjek koji to ispunjava, bit će taj koji će se uvijek nametati u životu ili, bolje rečeno, njemu će biti dodijeljena uloga vođe u mnogim oblastima rada i života uopće.